Bok svima ja sam Šiba, imam tamnosmeđu kosu, kestensste oči, baršunast glas i najviše na svijetu volim svog malog pinča Sinišu!
Ok, šalu na stranu, dakle.
Moje ime je Ivan Šibenik, za prijatelje ( i obožavatelje/ice ) Šiba.
Rođen sam u Zagrebu, 27.10.1986. Živim u Sesvetama, studiram računarstvo na teh. veleučilištu, trenutno sam 2. godina. Bračni status: neudan, ali više nego zauzet...
Replicu sam osnovao zajedno s Obadom još u 7. osnovne, i to na maturalcu u Rovinju ( to je ona priča o svjetioniku ). Tada još nismo imali nikakve instrumente niti smo znali što svirati, jednostavno smo slušali Hladno pivo i htjeli biti kao oni. Počeli smo pisati mase tekstova, bilo je jebenih smjehova, mislim da ništa od toga nije zaživjelo. Početkom srednje krenusmo svirat, tada nam se pridružio naš prvi gitarist Bruno ( danas član grupe Lotus ), kojeg smo znali još iz osnovne.
I tako smo lagano učili svirat, glupirali se i jedno nedjeljno popodne je nastala "Prva pa ljubavna". Zovem ja Obada i kažem mu da sam napisao pjesmu, na što on veli:" i šta sad, pa već smo ih tone napisali". Ja reko:"Ma cijelu, i tekst i glazbu". i on došao do mene to čuti. Ja sam se na pola pjesme počeo tresti i nisam ju do kraja odsvirao, ali znali smo da je to to.
Braneta smo upoznali sasvim slučajno, ja sam gledao na OTV-u emisiju Radio TV i vidio da se dolje stalno vrte neki oglasi i tako ja poslah da tražimo bubnjara i gle čuda, javio se brane, koji je tada svirao u nekom bendu kod sebe doma i veli da je sasvim slučajno gledao to, a još slučajnije uzeo broj i javio se.
1. proba izgledala je jako čudno, Brane zna svirati, a mi ga gledamo i mislimo si "neće se njemu dugo dati s nama zajebavat", ali zajebavao se dosta dugo dok nisu krenule konkretne stvari.
Bruno nas napušta, godinu dana tražimo gitarista , ali i radimo pjesme.
Tada smo u bend uzeli Ratka, kolegu iz srednje i brzo smo sve uvježbali i imali prvu svirku u školi na dodjeli matura 30.6.2004., svirali smo dvije stvari, obje obrade. Krajem 2004. imamo prvi koncert u jebenoj Praćki, smješno, siromašno, ali jebeno!!! Pa smo početkom 2005.snimili demo pasvirali u Spunk-u pa u Boogaloo-u pa u Route-u itd. Izredalo se tu svirki i snimio se još jedan demo pa još svirki pa problemi, treba se maknut s demo scene, a nema se para...
Brane odlučuje dići kredit, pošto jedini radi i idemo snimat. Ali evo još problema, razilazimo se s gitaristom i treba naći novog i Brane veli da misli da ima jednog momka...pogađate- CIF!
Nevjerojatno brzo je skinuo stvari i nakon Rokajfest-a smo bili spremni ući u studio.
1.10.2007.počinje snimanje albuma, pišanje krvi, krpanje para za benzin svaki dan do Samobora... i za mjesec i pol album je gotov. Sad kreće obilazak izdavačkih kuća, iščekivanje odgovora, odjebenice...
Ali onda se dogodio Croatia Records, nema sretnijih ljudi na svijetu, potpisali ugovor, izdali singl, snimili spot i idemo dalje...
A sad natrag o meni, inspiracija za tekstove može doći iz bilo čega, nekad sam znao napisati po 3-4 teksta tjedno, a nekad ništa u 3-4 mjeseca. Uglavnom tekstovi nastaju kad se nešto bitno događa, možda neke promjene, ne znam...
O pjesmama ne bih puno, tu ostavljam maksimalan prostor slušateljima, ja znam šta sam ja pjesmom htio reći, a od slušatelja ne očekujem da to pogodi nego da zna što njemu ta pjesma znači ili govori.
Evo ako netko ovo pročita do kraja ( ja sam ne bih ), slobodno pitajte što vas zanima.
Živjeli!